13. 9. 2014.

Book Challenge

Pokušala sam da izdvojim one knjige za koje sam sigurna da su na mene najviše uticale. Ali, i pored toga, među njima nisu one koje su me rasplakale, nasmejale, ohrabrile, zbunile, naljutile, inspirisale ili mi donele neki, u tom trenutku, bitan odgovor. Nisu među njima ni mnoge drage, a ni značajne, dobre i velike knjige...
Ali, evo:
1. Doživljaji Mačka Toše (Branko Ćopić) jer je prvi, najprisniji, dečiji i nevini susret sa čarobnim svetom knjige
2. Devinske elegije (Rajner M. Rilke) jer sam od Rilkea naučila šta je lepota i zašto boli
3. Bagavad Gita - jer su reč, stih i pesma oblik i telo boga
4. Medeja (Euripid) jer arhaični svet jeste surov, ali nikada licemeran
5. Ime ruže (Umberto Eko) zbog zanemelosti koju budi usled osećaja zadivljenosti pred Ekovim duhom i erudicijom
6. Faust (J. V. Gete) jer je rekao sve za šta sam ikada, od prvog čitanja do danas, pomislila da je o životu vredno reći
7. Čarobni breg (Tomas Man) jer je vrh koji u književnosti niko više neće pokušati da osvoji, ali je i teskoba svih nas koji ne možemo da se razbudimo iz sna čekanja...ko je pročitao knjigu, zna čega
8. Saturnovi prstenovi (Vinfrid Georg Zebald) zato što naša zahvalnost počiva i na činjenici da je sve prolazno, i zato što me podseća da se lepota često otkriva samo melanholičnom pogledu
9. Burleska gospodina Peruna (Rastko Petrović) jer je duhovita igra ničim zauzdane mašte, raskošnog i raspevanog jezika, i jer je umetnička osveta svemu što iz prošlosti upire svoj kažiprst na sve nas rođene ovde
10. Semper Idem (Đorđe Lebović) kao podsetnik da je mrak u čoveku večan, ali nikada opravdan.

1. 9. 2014.

O magijskom kod Šekspira

Hermetički spisi koji se pripisuju Hermesu Trismegistu izvršili su, verovatno, najznačajniji uticaj na mislioce i stvaraoce epohe humanizma i renesanse. U poglavlju spisa pod nazivom "Pimander" sažeta je i eksplicirana suština hermetičkog učenja, koje je za naše razumevanje stvari - magijsko.

Ali šta je magijsko značilo, mi ne možemo biti sigurni budući da je značenje magijskog u modernom konceptu sveta ili banalizovano ili romantizovano.

Ono što je sigurno je da je magijsko za renesansnog čoveka bilo neodvojivo od duhovnog. "Pimander" objašnjava da je hermetizam proces transformacije koja čoveka vraća izvoru putem magijsko-ritualne ili obredne veze sa kosmosom. Magijsko je, dakle, značilo slobodu pojedinca da uspostavi ili da pokuša da uspostavi vezu sa višim, ili možda istinitijim.

Upravo sloboda kojom se garantuje odgovornost pojedinca za sopstvenu duhovnu sudbinu jeste osnova humanizma.

O prirodi ovog magijskog najslikovitije govori Vilijam Šekspir u drami "Bura". Njegov lik Prospero je renesansni mag, mudrac i sveštenik, tragalac i znalac, simbol od sveta odvojenog iskušenika koji magijskim putem stiče moć da vlada ljudima i silama prirode, ali i da razreši patnje i zablude jer je zagospodario prirodom, jer je uspostavio vezu sa kosmosom i time, pretpostavljamo, sa izvorom (života). Prosperov monolog u 5. činu drame otkriva nam kakve su njegove moći i koje je njegovo mesto među ljudima:

Vi duhovi brda, potoka, jezera
I gajeva, vi čije stope trag
Ne ostavljaju na pesku, kad gonite 
Neptuna dok je u oseci, ali
Bežite od njega kada se on vraća;
Vi patuljci što na mesečini
Pravite zelene kisele kružiće
Od kojih ovca ne pase ; i vi
Što ponoćne gljive napravite,
Radosni kada čujete večernje -
Vašom sam pomoću, iako ste slabi
Bez mene, sunce dnevno pomračiv`o,
Doziv`o buntovne vetrove i diz`o
Hučan rat između zelenoga mora
I plavog svoda; strašnoj grmljavini
Groma dav`o vatru i cep`o hrast
Jupiterov munjama njegovim;
tresao rt tvrda temelja i čup`o

Iz korena jele i kedrove.
Grobovi su na moju zapovest,
Budili svoje spavače, i tad
Otvarali se i puštali ih van
Pod dejstvom moje svemoćne veštine....
(Bura, 5,1)

Nema sumnje da je Šekspir, čija su dela i riznica srednjovekovnih učenja, verovanja i pogleda na svet, veoma dobro poznavao i hermetičko, magijsko učenje i da se "Bura" upravo njim bavi. Ali Šekspir je, na prvom mestu, humanista. Njegov mag, Prospero, će se svojih moći - odreći.

Moguće je zaključiti i da je Šekspir shvatio samu suštinu magijskog učenja i preneo nam je u "Buri". Transformacija kroz koju mag prolazi dešava se u njegovoj svesti i izvor ili uzrok joj je duh. Moći koje mag zadobija samo su sporedni efekti razvoja svesti maga. Kada je cilj dosegnut, kada je transformacija izvršena i duhovni potencijal ostvaren, moći više nemaju svoju funkciju. I ne samo to. One više nemaju opravdanje. Mag, ako je uspešno prešao svoj put, vraća se među ljude ne odvajajući se od njih ničim osim spoznajom i istinom. Pobedilac mora postati poraženi da bi dokazao da je spoznao lice i naličje stvari.



Den Braun za odrasle

Martina Baljak iz  KC LJUB i ja razgovaramao o knjizi "Praško groblje" Umberta Eka.  Podkast KC LJUB · 19. Dan Brown za odrasle