19. 6. 2014.

Fridrih Niče

Tor, zakrvavljenih očiju, nemilosrdan i strašan. U mislima zamahuje svojim čekićem, besan jer su mu ga ukrali. Sanja o nekadašnjoj svojoj snazi, plaši se da ne padne u zaborav i strahuje da je izmislio samog sebe u božanskoj dokolici. Boji se da ne zaboravi šta je uzrok čemu, da li svet njemu ili on svetu. Zato grmi o osveti zbog poniženja i oduzetog dostojanstva. Ko ga je unizio, kada? On ne zna, ali sluti. Sumnja u sve, niko više neopaženo neće moći da mu se prikrade, nikom više neće pokloniti poverenje i dozvoliti mu da ga orobi, da mu oduzme i poslednje što mu je ostalo, njemu drevnom, ali večno mladom i snažnom bogu. Niko mu neće oduzeti sećanje na dane slave, na dane muškosti, snage i neustrašivosti.
Odjednom mu se čini da to tek treba da bude. Okreće se u prošlost ne bi li se uverio da ga je tamo bilo. Budućnost ne postoji, on je porekao jer je ona uvek pretila snažnijima. U sadašnjosti nema nikog, nema ko da ga posvedoči. Za trenutak ne može da razabere ima li ičega van njega. Ko je onda kriv?
Ne, ovaj svet ne može biti on sam. Ovo je lažni svet koji je izmislio neki lažni, podli bog koji mu je ukrao čekić. 
On će mu se osvetiti.

16. 6. 2014.

Pozajmljeni sjaj

Ono što ne znamo o patnji jeste njen pravi uzrok. Da li patimo zato što smo sami sebe uskratili za ljubav, ili zato što nam je ljubav uskraćena. Ili je ljubav uvek u biću, koje nije ničije i koje je u svima, te zato ne može biti moja ili nečija ljubav. Ne znači li patnja uvek gubitak kontakta sa tim nečim što je Jedno, jedinstveno. Možda je ovde u pitanju samo igra reči (ali zar se upravo kroz igru i kroz reč istina ne obajvljuje) kada primećujemo da u ljubavi koju oseća od nekoga čovek doživljava svoju jedinstvenost i svoju bitnost. Oni su moguće ništa do refleksija celovitosti i punoće probuđenog bića.
Onda je ljudska ljubav ništa do pozajmljeni sjaj.

Den Braun za odrasle

Martina Baljak iz  KC LJUB i ja razgovaramao o knjizi "Praško groblje" Umberta Eka.  Podkast KC LJUB · 19. Dan Brown za odrasle